Translate

Укупно приказа странице

Коли Ивањска, ШОЛЕ: ТУЂА ПРИЧА.МОЈА ПРИЧА

Коли Ивањска, ШОЛЕ: ТУЂА ПРИЧА.МОЈА ПРИЧА
Коли Ивањска Шоле /Царичин Амфитеатар; Едиција ЗАВЕТИНЕ, Београд, 2008./Познато је да је поезија језик онолико колико је пејзаж темпера. Уметничка фотографија и филм могу много више него поезија. Писала сам стихове као млада девојка, али ни један нисам посветила мом центру света, јер би сваки био фалсификат: уметничке фотографије далеко су надмоћније и уверљивије. Уметничке фотографије у боји омогућују споразумевање између људи великим делом без језика, без говора, без писања. Права књига о "центру мога света" није ово што пишем: права књига о њему био би албум пробраних слика моје старије сестре. "Говор" читавих серија слика снимљених у последњих тридесетак година у атару мога центра света, с легендама, не дужим од врапчијег кљуна, које би написао позван познавалац уметничке фотографије и човек упућен у тајне овог простора, превазишли би форму једне фото - монографије, дотакли би повест, која је некада била права књижевност, истинску поезију, која је у данашње време срозана, или затрпана као шумски кладенци...    Коли

субота, 6. октобар 2012.

DVE PESME / SVETOZAR N.POPOVIĆ



Ispovijest
 
I  Bog i Alah blagoslovili su istinu
Ali su nepravedni prema onima koji su se otrgli
Pa kao poslenici đavola upravljaju ovozemaljskim preživljavanjima
Bog i Alah su na nebu a đavoli su u nama
Biramo onako kako zaslužujemo tražeći đavola među krstovima
Dospjesmo tamo gdje nikada nijesmo bili
A prostor koji omeđi kokot koji skoči s praga
Omedismo i pretvorismo u svoj oltar

U ime Boga stvaramo novu vjeru
Onih koje nesmijemo pomenuti a vi ih dobro znate
Imamo moga tvoga a ponegdje i našega Boga
Bog oprašta jer zna da ne znamo što činimo
A sami radimo za sebe protiv sebe za one kojima trebamo

Ne ljutite se na Boga
Bog je u nama i biće nam ovako dok ga ne prepoznamo
A one koji u ime naše i našega Boga nama vladaju
Bogu na ispovijest pošaljemo
Njegovom voljom i sukobom u njima i njihovim atarima
Bez krvi i kavge ovog naroda sa njihovim glavama



Đavolje kolo

Kao nekad na dan sveti bagremovo cveće cveta
A u bezdan ko u ponor uvriješe sve vrleti
Prljavijem tokom teče protok nade u beznadje
Sahraniše bez istine sva rađanja u livade

Prazne prostor od gomila što ih neko nagomila
Nagomila kam do kama u Rudinu navrh Plata
Stare kosti od vremena zgomilaše ko nekada
Od gomile do gomile trag u magli nešto krije
Sva prljava utočišta duše neke što nesmije
Rad istine ovog pakla raju prići ni na vrata

Sad stadima kojih nema na rovine korov klasa
U pepelu utisnuta svaka stopa našeg stasa
Trag u magli što ostade na kanenu od koraka
Nestadoše svi potoci presušuje rijeka svaka
Pa u mulju umuljana ona ruka koja prosi
Umuljala staro sjeme da sjemenu sad prkosi

Ako kredeš kod komšije da dozoveš neku nadu
Komšija je svojom kavgom zatrpao kućna vrata
Na pragu su zatrpane stare stope od đedova
Nema više u koraku one stope opanaka
U prašini od pepela otisnuta stopa svaka
Da korača neko drugi kroz utrobu ovog palja

Zaprljane ubrisima teške ruke od motike
Isprazniše sva sjećanja i sva stada i sve rike
Na ugiču zvona nema zvoni neka nova jeka
Stado čuva od vukova okpćena tek vučica
Za grlo je stegla prvo stada ovog predvodnika
Da bi vučad ispod grla prve zube naoštrila

Čobani su od svog stada samo čaktar sačuvali
Pa bez stada oko grla čaktar s ovna objesili
Zvoni čaktar na zvonjavu kraj poila i korita
Odzvanjaju na sred praga svi tragovi od kopita

Rukavima obje ruke tudje čelo obrisano
Znoj pokapa po ognjištu sa veriga kota pade
Okide se alka prva sa hrastovog starog pruta
Sa šljemena potekoše neke nove kišne kapi
Na ognjištu nasred kuće utuli se plamen jarki

Nema više one jeke posustala na kraj sela
Nema više kamo ode zadnja priča sa sijela
Rasprodaše sva ognjišta i korijen gdje hrast žili
Našu prošlost u istinu niz Plato su pretočili

Nema kletve ukleto je od poila do poišta
Zadnje čaše na čatrnji ispred one stare kuće
Gdje se pilo i poilo odmaralo i sololo
Ali niko sreće radi  pred bogo se prekrstio

Mjesto krsta iza kuće zamotuljak ko zna čega
U baštu je ispod kuće ralo jaje izoralo
Zakopano u Orašje u livadu prvu brazdu
Neki đavo zakopa ga i ugasi nad u nadu
 

Нема коментара: